U isčeznutim rečenicama pisaca
U prodatim emotivnim mislima
U dalekim svodovima neba
U oporavljenim srcima
U zvijezdama što prejako sijaju
Mjesec ugašen i blijed
Šuti o ljepoti tvoga lica
Jer ako zasija
Svi će vidjeti
Koliko će ga lice tvoje zasjeniti.
Izgubljeni
Unatoč dugim molitvama
Što su noćima
Prkosile samoći
Ostao si u nekoj staroj pjesmi
Na kraju posljednjeg stiha
Da niko kraj tebe ne bude
Poslije mene.
Tu me čekaš u tišini
Sa slutnjom da ću doći.
Da stojim pored tebe
Ne mogu.
Da te sa pjesmom zavadim
Ne umijem.
Jedino mogu da te razumijem
I da zamolim pisca ovog
Da mjesto u knjizi na stranici do tebe dobijem.
Bar ću te gledati
I bez tebe umirati.